Piše: Zvonimira Mikotić Mihun

Mošus je jedan od najvažnijih sastojaka moderne parfumerije. Zahvaljujući njemu parfemi dobivaju dugotrajnost, toplinu i karakterističnu mekoću, zbog čega se nalazi u velikom broju mirisnih formulacija. U svijetu gdje se trendovi mijenjaju, mošus ostaje konstanta.

Mošusne molekule nalaze se u brojnim poznatim parfemima.

Dok ga parfumeri smatraju nezamjenjivim, toksikolozi ga posljednjih godina sve intenzivnije istražuju. I važno je pitanje: Je li mošus i dalje kralj parfumerije ili je riječ o sastojku čiju ćemo sigurnost tek u potpunosti razumjeti?

Od najskupljeg mirisa na svijetu do laboratorija

Prije više od stoljeća najcjenjeniji parfemi sadržavali su prirodni mošus dobiven iz žlijezda mužjaka mošusnog jelena. Potražnja je bila toliko velika da je prirodni mošus u jednom razdoblju vrijedio više od zlata, što je dovelo do ozbiljne ugroženosti populacije ovih životinja.

Zbog etičkih i ekoloških razloga prirodni životinjski mošus danas se gotovo više ne koristi u parfumeriji. Umjesto njega razvijene su sintetske molekule koje vrlo vjerno oponašaju njegov karakterističan miris – mekan, topao, puderast i blago animalan.

Zanimljivo je da je prvi sintetski mošus otkriven sasvim slučajno. Njemački kemičar Albert Baur sintetizirao ga je 1888. godine tijekom istraživanja nitroaromatskih spojeva povezanih s eksplozivima (TNT).

Nekoliko desetljeća kasnije, naš nobelovac Lavoslav Ružička odredio je strukturu prirodnog mošusa i otvorio put razvoju suvremenih sintetskih makrocikličkih mošusa.

Parfemska industrija vrlo je brzo prepoznala prednosti novih molekula – znatno su jeftinije, stabilnije i etički prihvatljivije jer ne zahtijevaju iskorištavanje životinja.

Zato moderna parfumerija i industrija kozmetike gotovo u potpunosti koristi neki od sintetskih mošusa.

Zašto je mošus toliko popularan?

Mošus ima jedinstvenu sposobnost imitacije prirodnog mirisa kože zbog čega parfem ne djeluje nametljivo, nego intimno, čisto i ugodno.

Osim svoje kompleksnosti, mošus produžuje trajanje parfema. Prirodno se zadržava na koži satima, ponekad i više dana na odjeći ili drugim površinama.

Njegov blagi puderasti karakter odlično se slaže s gotovo svim mirisnim notama i povezuje ih u skladnu cjelinu.

Daje toplinu i dubinu mirisu te pruža osjećaj čistoće, sigurnosti i ugode.

Zato ga mnogi smatraju jednom od najprivlačnijih mirisnih komponenti u povijesti parfumerije.

Koje vrste mošusa postoje?

1. Prirodni životinjski mošus

Prirodni životinjski mošus povijesno se dobivao iz mošusnog jelena; danas se njegova uporaba izbjegava zbog zaštite životinja.

2. Sintetski mošusi

Nitromošusi (prva generacija sintetskih mošusa s kraja 19. stoljeća)

Musk Xylene, Musk Ketone, Musk Ambrette, Musk Moskene, Musk Tibetene

Policiklički mošusi (druga generacija i najčešće korišteni sastojci današnje parfemske industrije)

Najpoznatiji su: Galaxolide (HHCB), Tonalide (AHTN), Celestolide, Phantolide, Traseolide

Odlikuju ih odlična postojanost i povoljna cijena, zbog čega su vrlo rašireni u parfemima i proizvodima za osobnu njegu.

Makrociklički mošusi (treća generacija tzv. bijeli ili “zeleni” mošusi)

Primjeri: Ambrettolide, Muscenone, Exaltolide, Globalide, Habanolide i Thibetolide

Makrociklički mošusi važna su skupina suvremenih mirisnih sastojaka. Njihova biorazgradivost i sigurnost procjenjuju se za pojedinu molekulu; nisu svi mošusi međusobno jednaki.

3. Biljni mošusi

Razne biljke proizvode mošusno mirisne spojeve, pružajući prirodnu, održivu i svestranu alternativu sintetskim mošusima. Najčešće korištene vrste su:

Ambreta (Abelmoschus moschatus) je jedan od rijetkih i najskupljih potpuno prirodnih biljnih izvora mošusnog mirisa. Sjemenke ove tropske biljke sadrže ulje bogato ambretolidom (makrocikličkim mošusom) koji daje profinjenu, slatkastu, puderastu i toplu mirisnu notu u luksuznim parfemima.

Anđelika (Angelica archangelica) također se koristi u parfumeriji zbog svojega složenog aromatičnog profila i mošusnih nijansi.

Iako arome mošusa nisu toliko intenzivne, nemaju istu postojanost i često su višestruko skuplji u usporedbi s sintetskim molekulama, biljni izvori predstavljaju zanimljivu alternativu za ljubitelje prirodne parfumerije.

Mošus nije samo u parfemima

Mošus nije rezerviran isključivo za luksuzne parfeme. Često se koristi u proizvodima za njegu kože lica i tijela, losionima, dezodoransima, šamponima, sapunima, gelovima za tuširanje, zubnim pastama, omekšivačima rublja, deterdžentima, mirisnim svijećama, osvježivačima prostora, te mirisima kojima smo okruženi od ranog djetinjstva pa tijekom cijelog života. Upravo ta ukupna izloženost potiče važno pitanje sigurnosti njegove primjene.

Je li mošus siguran?

Sintetski mošusi jedni su od najistraživanijih mirisnih spojeva u kozmetici.

Zbog njihove široke primjene procjenjuje se njihova pojedinačna sigurnost i ukupna izloženost (engl. aggregate exposure) te moguće posljedice cjeloživotnog kontakta s mješavinom mirisnih kemikalija.

Pregledni rad objavljen 2023. u časopisu Critical Reviews in Environmental Science and Technology razmatra izloženost, metabolizam i moguće zdravstvene rizike sintetskih mošusa.

Pojedini sintetski mošusi detektirani su u ljudskoj krvi i majčinu mlijeku. Istraživanje iz 2014., koje je usporedilo krv majki, krv pupkovine i mlijeko, poduprlo je zaključak o prenatalnoj izloženosti HHCB-u i prijenosu kroz posteljicu. Detekcija tvari potvrđuje izloženost, ali sama po sebi ne dokazuje štetan zdravstveni učinak pri uobičajenoj uporabi proizvoda.

Što kaže znanost? Zašto su sintetski mošusi pod povećalom istraživača?

Pokazuju hormonsku aktivnost

Laboratorijska istraživanja pokazala su da pojedini policiklički mošusi mogu stupati u interakciju s estrogenskim, androgenim i progesteronskim receptorima. To su nalazi iz eksperimentalnih sustava, a ne dokaz da uobičajena uporaba parfema izaziva hormonski poremećaj u ljudi.

Iako je njihovo djelovanje slabije od prirodnog hormona estradiola, zabrinutost proizlazi iz njihove sposobnosti bioakumulacije i kontinuirane svakodnevne izloženosti.

Regulatorna tijela procjenjuju sigurnost pojedinih molekula na temelju njihovih svojstava i dostupnih podataka.

Mogu povećati djelovanje drugih toksina

Luckenbach i Epel 2005. pokazali su da pojedini nitromošusi i policiklički mošusi inhibiraju transportere koji izbacuju strane tvari iz stanica. Pokus je proveden na škrgama morske dagnje Mytilus californianus. Nalaz je važan za istraživanje mehanizama i ekotoksikologije, ali nije izravan dokaz istoga učinka kod ljudi koji koriste parfeme.

Neurotoksičnost

Sigurnost starijih nitromošusa procjenjivala se i zbog mogućih neurotoksičnih i fotoalergijskih učinaka pojedinih spojeva. Ti se nalazi ne mogu automatski pripisati svim mošusima.

Zajedno s mogućnošću bioakumulacije i fotoalergijskim učinkom, Musk Ambrette je danas potpuno zabranjen u kozmetičkim proizvodima Europske unije.

Fotoalergijski dermatitis

Kod nekih mirisnih sastojaka postoji velik broj klinički potvrđenih slučajeva fotoalergijskog kontaktnog dermatitisa, koji se javlja nakon izlaganja suncu, a manifestira se kao

crvenilo,

svrbež,

ekcem,

upalne promjene kože

Zbog velikog broja prijavljenih slučajeva i potvrde fotopatch testovima, Musk Ambrette smatra se jednim od najpoznatijih fotoalergena u povijesti parfumerije.

Sintetski mošusi u ekosustavima

Sintetski mošusi mogu dospjeti u otpadne vode, a potom i u rijeke, jezera i mora. Njihova prisutnost i mogući učinci u vodenom okolišu predmet su ekotoksikoloških istraživanja.

Pregledni radovi iz 2024. razmatraju prisutnost, ponašanje i toksikološke učinke sintetskih mošusa u vodenom okolišu, uključujući njihove razgradne produkte.

Zbog toga se danas ubrajaju među onečišćivala u nastajanju (emerging contaminants) koja predstavljaju sve veći izazov u zaštiti okoliša.

Zabrane i stroga ograničenja u Europskoj uniji

U skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima (EZ) br. 1223/2009, sintetski mošusi su podijeljeni prema razini rizika za zdravlje ljudi, pri čemu su neki potpuno zabranjeni (Prilog II), dok su drugi ograničeni (Prilog III)

Nisu svi nitromošusi potpuno zabranjeni. Musk Ambrette, Musk Moskene i Musk Tibetene nalaze se među zabranjenim sastojcima, dok su Musk Xylene i Musk Ketone navedeni u Prilogu III s ograničenjima uporabe. Za točan status sastojka potrebno je provjeriti važeće propise za pojedinu tvar.

Kod policikličkih mošusa važno je razlikovati ekotoksikološke podatke, regulatorne procjene, obveze označavanja i zakonske zabrane.

Galaxolide (HHCB; INCI: Hexamethylindanopyran) predmet je regulatorne procjene reproduktivne toksičnosti. Mišljenje stručnog odbora, usvajanje obvezujuće klasifikacije i moguća zabrana u kozmetici različiti su regulatorni koraci i ne smiju se poistovjećivati.

Makrociklički mošusi, primjerice Habanolide, Exaltolide i Ambrettolide, koriste se u suvremenoj parfumeriji. Ekološki profil i sigurnost treba procjenjivati za svaki spoj, umjesto cijeloj skupini pripisivati jednak status.

Kako sintetske mošuse prepoznati na deklaraciji?

Na deklaraciji ćete rijetko pronaći naziv pojedinog mošusa, već ćete vidjeti samo oznake:

Parfum

Fragrance

Aroma

Mirisne kompozicije u EU u pravilu se mogu navesti kao Parfum ili Aroma. Određeni mirisni alergeni moraju se navesti pojedinačno kada prelaze propisane koncentracijske pragove.

To znači da iz same riječi “Parfum”, “Aroma” ili Fragrance” nije moguće zaključiti sadrži li proizvod sintetski mošus, koji tip mošusa sadrži kao ni naziv bilo kojeg drugog mirisnog sastojka.

Što mijenjaju nova pravila označavanja mirisnih alergena?

Uredba Komisije (EU) 2023/1545 donesena je 2023. i proširuje obvezu pojedinačnog označavanja mirisnih alergena. Rok za stavljanje proizvoda usklađenih s prethodnim pravilima na tržište bio je 31. srpnja 2026.

Dodani su zahtjevi za označavanje 56 dodatnih mirisnih alergena. Relevantni alergeni navode se kada koncentracija prelazi 0,001 % u proizvodima koji ostaju na koži ili 0,01 % u proizvodima koji se ispiru. Navođenje alergena ne znači da je proizvod nesiguran: pomaže osobama s alergijom prepoznati sastojak koji trebaju izbjegavati.

Proizvodi koji su zakonito stavljeni na tržište u prijelaznom razdoblju prema prethodnim pravilima mogu se nastaviti prodavati do 31. srpnja 2028.

Tko je na kraju pobjednik?

Mošus je obilježio povijest parfumerije i teško je zamisliti suvremene mirise bez njega. Istodobno, sve veći broj istraživanja ukazuje na pitanje sigurnosti nekih njegovih molekula.

Biljni izvori mošusnog mirisa mogu biti zanimljiv izbor za ljubitelje prirodne parfumerije. Prirodno podrijetlo ipak samo po sebi ne jamči sigurnost niti isključuje mogućnost alergijske reakcije.

Budućnost parfumerije vjerojatno neće pripadati samo jednoj strani, nego pametnom izboru sigurnijih, transparentnijih i održivijih mirisnih sastojaka.

Česta pitanja o mošusu u parfemima

Jesu li svi sintetski mošusi jednaki?

Nisu. Riječ je o različitim molekulama s različitim svojstvima, podacima o sigurnosti i regulatornim statusom.

Otkriva li riječ Parfum sve sastojke mirisa?

Ne. Mirisna kompozicija može se navesti zajedničkim nazivom, uz obvezno pojedinačno označavanje određenih alergena iznad propisanih pragova.

Izvori i dodatno čitanje

• Pregled izloženosti i mogućih zdravstvenih rizika (2023.)
• Mošusi u krvi majki, krvi pupkovine i mlijeku (2014.)
• Sintetski mošusi u majčinu mlijeku (2007.)
• Interakcije s hormonskim receptorima u laboratorijskim testovima (2005.)
• Stanični transporteri u morskim dagnjama (2005.)
• Sintetski mošusi u vodenom okolišu (2024.)
• Uredba (EZ) 1223/2009
• Europska komisija: označavanje mirisnih alergena

Povezano: Sastojci u parfemima: alergeni, regulativa i što provjeriti.